utorak, 4. kolovoza 2020.
Stav množtva je uviek nametnut sa strane. Množtvo ga
sliedi. U puno slučaja to su pogriešni stavovi.
Naoblačilo se i puše jugo. Temperatura zraka je 30, a
mora 25 stupanja. Kupalište u Lozici je bilo prazno kad smo se pošli okupati.
Jučer i svih predhodnih dana je bilo puno svieta. Puno njih se zavlačilo u hlad
sklanjajući se od sunca. A more je bilo nečisto. Danas je more savršeno čisto i
toplo, oblaci čine hlad, a nema nigdje nitkoga. To je učinak masovne medijske
manipulacije. U ovomu slučaju radi se o prognozi dolazka kiše, a oblačno vrieme
ljude asocira na hladnoću.
Koliko je množtvo povodljivo i pokorno vidi se u
još dva primjera. Dogadjalo mi se biti u
moru, kad bi neki oblačić donio laganu kišicu. Kupači bi tad množtveno izlazili
iz mora, brisali bi se ručnicima, a zatim tražili zaklon od kiše ili odlazili
doma. A kiša bi prestala za 5 minuta. Tražiti zaklon od kiše za vrieme kupanja
u moru doista je nevjerojatna ludost, ali većina ljudi reagira po Pavlovljevu
reflexu.
Pročitao sam kako sad u Americi čak 95% ljudi nosi na
licu krinke. Do nedavno ih je bilo pola, jer je predsjednik Trump bio protiv
krinki, pa su krinke nosili njegovi protivnici. Kad se nedavno i on slikao s
krinkom na licu i njegovi pristaše su se zakrinkali. Tako se može dogoditi kako
u buduće nošenje krinke postane Pavlovljevim reflexom. To je još jedna
nevjerojatno velika opasnost za čovječanstvo.
ponedjeljak,
31. kolovoza 2020.
Krinke su nove „partijske knjižice“
Krinke na licu sve više postaju vrsta identifikacije
osobe, čak i više od toga. Nije to više samo pitanje odnosa pojedinca prema
zaštiti od virusa, nego svrstba i pokazba gdje osoba pripada. To puno podsjeća
na doba komunizma i tadanje pripadnosti komunističkoj „partiji“, tada jedinoj
postojećoj, dopuštenoj i privilegiranoj stranki. Ljudi su se upisivali u
„partiju“ ne samo kako bi pokazali svoju
privrženost komunizmu, Jugoslaviji i diktatoru Titu, nego i kako bi bili u
prednosti kad se radilo o osobnomu i obiteljskomu uzponu i probitku. Upis u
„partiju“ je donosio množtvo prednosti, od zauzimanja unosnih političkih i
drugih položaja do dobivanja stanova. Za upisati se u partiju osoba je morala
podpisati izjavu o lojalnosti, koja je izmedju ostaloga sadržavala i izkazbu o
ateizmu, odnosno o niekanju vjere u Boga.
“Partijaši“ su se od ostaloga pučanstva izdvajali i po
tako zvanim „partijskim knjižicama“, s crvenim izkaznicama sa srpom i čekićom
na koricama, koje su im otvarale vrata inače zatvorena većini pučanstva. Od te
većine, većina je takodjer željela upisati se u „partiju“, ali se broj
„partijaša“ održavao na desetak posto pučanstva, baš kako bi se osigurala
prednost za posjednike crvenih izkaznica. Jer kada bi većina pučanstva imala te
izkaznice, onda bi se izgubila prednost. Ako su svi u prednosti, onda nije u
prednosti nitko.
Krinke na licima dosta podsjećaju na crvene izkaznice.
U USA je to čak postala doslovna sličnost, jer se s krinkama na licu identificiraju
pripadnici i podupiratelji Demokratske stranke, a s izbjegavanjem stavljanja
krinka na lice pripadnici i podupiratelji Republikanske stranke.
Izim toga krinke su postale dodatno oružje u rukama
američkih anarkista i tako zvanih antifašista.. Pomaže im u pljački, ali i u
medjusobnom razpoznavanju. Krinka na licu je postala jasna oznaka protimbe radu
i redu.
Oni koji se zalažu za ukidanje corona virus
restrikcija – nemaju krinke na licu, prosvjeduju danju i na miran način i ne
pljačkaju i ne pale. Tu vrstu prosvjeda su MSM mediji razpeli na križ, zbog
moguće opasnosti od zaraze. Zakrinkani anarkisti i „antife“ „prosvjeduju“ noću,
a njihove pljačke i rušitbe MSM mediji opravdavaju i uobće ih ne povezuju s
nekakovim opasnostima od širenja zaraze.
Krinke su kroz poviest bile značajka pojedinačnih
pljačkaša i to je bilo obće poznato i nesimpatično. Sad su krinke postale
oznake množtvenih pljačkaša, a MSM mediji ih nastoje učiniti simpatičnima i
opravdanima.
Drugdje u svietu krinke su postale svojevrstne
„partijske knjižice“, odnosno ulaznice prema dobivanju položaja odnosno
zaposlenja, od onih u politici i medijima, do radnih mjesta konobara ili
blagajnica u trgovinama.
Ljudi koji ne žele krinke na svojim licima prije dva
dana su pokrenuli snažne prosvjede, u čemu su prednjačili Berlinci i Londonci.
Te prosvjede su, po zapoviedi kakistokratskih vlastodržaca nastojali ugušiti
zakrinkani redarstvenici, a mediji prosvjede „nisu opazili“ ili su pak miliune
prosvjednika u svojim lažnim izvješćima pretvorili u tisuće.
Ipak množtvo protivnika krinki je blagi razlog za
optimizam. Poglavito iz razloga što i medju političarima i medju novinarima ima
zdravorazumskih osoba. Poput fantastičnoga Vittoria Sgarbia, gradonačelnika
gradića Sutri u blizini Rima, koji je po načelu „ljutu travu na ljutu ranu“
uveo kazne za one koji bezrazložno po ulicama nose krinke. Sutri je gradić od
pet tisuća ljudi i kap je u moru podpuno suprotnih primjera ponašanja ljudi na
vlasti, ali ljubitelje slobode pokazivanja lica – to ipak veseli.
Hoće li miliunski prosvjedi i primjeri poput
talijanskoga gradonačelnika zaustaviti ovaj strašni trend ograničbe ljudskih
sloboda, ili će krinke postati trajne „partijske knjižice“?