četvrtak, 1. listopada 2020.
Utiha. Sunce. Zrak 22, a more 23 stupnja. Kupao sam se
na Adriaticu pola ure. Mariana nije doniela kupaći kostim, pa me je čekala. Ako
sutra bude ovako i ona će se kupati. Inače prvih dvadeset i četiri dana rujna
kupali smo se svaki dan, a onda je zahladnjelo i zakišilo, pa je izgledalo kako
je sezona kupanja završila. Izgleda ipak nije. Nakon što je izgledalo kako moji
pjevački nastupi na Medjumrežju nisu popularni, ovih dana su ipak više
odkriveni, pa ima onih koji su odjednom ostali slušati moje pjesme po uru ili
dvije. Možda su do adrese došli čitajući moje knjige, jer su tamo sve moje
adrese. A ovih dana je izuzetno velik interes. 11 je ura uvečer, a danas je mojim
knjigama pristupila 81 različita osoba, od čega je 71 nova.
četvrtak,
8. listopada 2020.
Ako ovo nije urota onda ne znam što je. Predsjednik
USA Donald Trump javno izpred Biele kuće izjavljuje kako liek protiv Covida 19
postoji i zove se Regeron. Kao dokaz uzima sam sebe. Kad se zarazio, Regeron ga
je prošlu subotu izliečio za 24 ure!. Spreman je dati ga bezplatno svatkomu tko
je bolestan i organizirati slanje preko vojske.
I gle čuda. Trumpove rieči je prenio samo Fox, i to na
skromnomu mjestu, a nigdje drugo u svietu to se ne spominje. Pogledao sam
viesti u hrvatskim medijima. Ni rieči! A krcato je fotografija sa zakrinkanim ljudima i
naglašava se silan porast zaraze! Osnovna logika govori, kako se ta tako zvana
bolest i krinke nastoje zadržati pod svaku cienu. Najgore je meni i nama
malobrojnima koji vidimo istinu, a koju evo ni predsjednik USA ne može
proširiti, jer je blokiran.
Što ako se zarazim? Liek postoji, ali do njega ne mogu
doći. Jedini izlaz bio bi obratiti se Trumpu. Ali do njega vjerojatno ne bih
mogao doprieti. A kad bih konačno i uzpio, vjerojatno bih umro prije nego bi mi
liek bio dopremljen iz Amerike. Premda je za tako nešto silno mala
vjerojatnost, jer bi se dopremi lieka sigurno izpriečile nepremostive preprjeke
koje bi postavili ludjaci i njihovi brojni sljedbenici koji u corona virusu i
krinkama na licu vide vrhunac kulta novo normalnoga i politizpravnoga distopijskoga života u
kojemu razvidno mazohistički uživaju.
Trump je uzput spomenuo kako postoji i cjepivo, ali
ono nije više osobito bitno kad postoji liek. To nije osobito naglasio, ali ni
taj čovjek nije svemoguć. Nevjerojatna je količina zloće koja ga okružuje. A
najgore je to što je ta zloća samo destruktivna, i proširena je po cielomu
svietu.
U poviesti čovječanstva vladale su različite vrste zloće.
Tisućljećima su ratovi bili množtveno slavljeni, a vojnici obožavani, a to
traje do danas. Pri tomu se čak i bacanje bombi poput atomskih na Hiroshimu i
Nagasaki držalo opravdanim. Tisućljećima je robovlasničtvo bilo normalno i
podpuno prihvatljivo. Progon i ubojstva Židova u Njemačkoj je bilo obće
prihvaćeno u njemačkomu pučanstvu i u pučanstvu država pod njemačkim utjecajem.
U komunističkim državama je većina pučanstva mazohistički samo destruktivno
obožavala zločinačke diktatore poput Staljina, Tita, Mao Zedonga, Castra. A
sada je u jednomu običnomu virusu i
krinkama našla novi predmet obožavanja, do razine po kojoj sve druge puno
opasnije bolesti,– nisu bitne. Sve navodi na jedan težak zaključak – većina
svjetskoga pučanstva je luda.
nedjelja,
18. listopada 2020.
Popularnost borbe protiv ničega
Antifašistička udruga u Jugoslaviji nakon 2. svjetskoga
rata bila je jedna od komunističkih
izmišljotina. Fašista nije bilo, jer su prestali postojati 1943. kad je
kapitulirala Italija. Fašističku naljepnicu su doduše bili dobili Ustaše, ali
ni oni nisu postojali nakon 1945. Tako se 45 godina, održala udruga, kojoj je
osnovna zadaća bila borba protiv nepostojećih protivnika. Za vrieme stvaranja
sadanje hrvatske države ta jugo komunistička udruga je bila logično nestala, a
onda se krajnje nelogično opet pojavila. Cilj i razlog njezina postojanja je
još čudniji. Kako na području Jugoslavije 45 godina nitko nikad nije uzpio
vidjeti ni jednoga fašista, ta je udruga imala mali smisao u nekakovim
refleksima drugoga svjetskoga rata i naglasku protufašističke usmjerbe
jugoslavenskih komunista. Njezino oživljavanje za vrieme Hrvatske izgubilo je i
taj mali smisao.
Zbog čega se to okupljanje oko tako zvanoga
antifašizma ipak zadržalo i ne gubi na popularnosti u bivšim komunističkim
državama u koje spada Hrvatska? To je izuzetno zanimljivo pitanje. Još je
zanimljivije što se ta čudna pojava proširila i ojačala u USA, gdje fašista
nikad nije bilo. Tamo je borba protiv nepostojećih fašista poprimila
epidemijske razmjere baš ovih dana tako zvane corona virus pandemie. Za razliku
od njihovih kolega u Europi, američki Antife nisu samo komunistički
nostalgičari nego su i vodeći destruktivci i anarkisti.
Je li slučajno što su u ovodobnim bitkama protiv
nevidljivih protivnika glavno sredstvo i oznaka pripadnosti– krinke na licima.
Pri tomu se pripadnici američkih Antifa skupina krinkama služe kao sredstvom za
skrivanje od identifikacije u svojim rušiteljskim, pljačkaškim i nasilničkim
pohodima, a obični borci protiv virusa uočljivo često krinke drže izpod brade,
jer im je prvenstvena namjera uporabiti krinke kao dokaz svoje pravovjernosti i
politizprave. A kako će dokazati te svoje izkaze pokornosti vlasti, ako im je
lice pokriveno, i zbog toga ih je težko identificirati.
Život donosi uviek nove modne trendove. Uz debljinu,
brade i razparane hlače na koljenima, trenutno su najpopularnije krinke odnosno
borba protiv nevidljivih i nepostojećih protivnika – od virusa do fašista.
Petak,
30. listopada 2020.
Novim priključkom prema Osojniku sam odhodao do
Pobrežja. Od kuće do tamo i natrag prošao sam preko 8 km.
nedjelja,
1. studenoga 2020.
Na misi u Gospe od milosrdja, susreli smo Antuna koji
mi je rekao kako nakon mise odmah ide na kupanje. Gabriel je inače tjedan dana
u karanteni doma, jer mu je jedan učenik iz razreda „pozitivan“. Odveo sam
Marianu doma i ostavio je neka kuha. Nije htjela sa mnom na kupanje pa sam
pošao sam. Na glavnoj pjeskovici u Lapadu sam se svukao i ušao u more. 21
stupanj i u moru i vani. U stvari na suncu je vani toplije. Izvrstno kupanje, a
prvi je dan studenoga.
Subota,
14. studenoga 2020.
U suvenirnici na Stradunu kod Široke ulice, kupio sam
novi hrvatski barjak 10x150 cm za 96 kuna. Ovo je treći ili četvrti, nisam više
siguran. Ali novi je i boje su mu svietle i svježe. Stari je bio izbliedio i
razparao se.