srijeda, 7. travnja 2021.
Reakcija na komentar pjevača skupine Agrameri u kojemu
stoji:
„Kad se
objavljuje JAVNO ovakav materijal, onda bi to trebalo biti u razini originala
ili još bolje.....međutim, ovo je sve ispod razine bez obzira na zabavu.“
Prvo jedna poduka. U Hrvatskomu jezičnomu portalu
stoji definicija za glagol objaviti:
većem broju ljudi ili javnosti priopćiti,
oglasiti, proglasiti, obznaniti, učiniti što javnim. Dakle, objaviti javno je pleonazam, što znaju
obrazovani i logični ljudi.
Sliedeća rečenica ovoga komentara donosi još veću
čudnovatost, po kojoj bi nova inačica neke pjesme, trebala biti bolja ili
jednaka već objavljenim inačicama. Po toj logici ne bi trebala biti objavljena
niti jedna „cover“ inačica koja je lošija od izvorne pjesme, a kad se objavi
bolja inačica, izvorna bi valjda trebala biti povučena. O tomu bi vjerojatno
trebala odlučivati specialna povjerenstva, što je doduše u skladu s novo normalnim
trendovima.
Reducirajući ovu logiku do absurda, s vriemenom bi se
došlo do jednoga najboljega pjevača i jedne najbolje pjesme, jer bi sve ostalo
bilo izpod te vrhunske razine i ne bi se trebalo „objavljivati JAVNO“
Inače
Medjumrežje obćenito, a Youtube osobito, puni su svakakovih inačica glasbe,
pjesama, knjiga, sastavaka, pa i mišljenja, poput citiranoga komentara, koji
evo sam sebe demantira, jer si dopušta objavljivati silno nelogično i nepismeno
mišljenje, u kojemu se tuži na mogućnost objave jednoga, po njegovu mišljenju
nedovoljno kakvoćnoga uradka!
Na Youtubeu je moguće pronaći svakojake uradke, od
izuzetno kakvoćnih pa do krajnje loših (primjeri loših se mogu naći i medju
pjesmama skupine Agrameri) , ali objavu
svih njih, hvala Bogu, i dalje omogućuju
obće ljudske slobode, koje su iz dana u dan na žalost sve ugroženije, ali su
srećom još uviek izuzetne.
Ljudske slobode, poglavito sloboda mišljenja, govora i
izražavanja temelj su dostojnoga ljudskoga života. Poput ovih mojih pjesama, koje u mojim
staračkim danima, čisto iz zabave stvaram u svojemu domu, uz pomoć mikrofona
vriednoga petstotinjak kuna i bez ikakove specialne glasbene opreme ili bilo
čije pomoći. Jednako takov vriedan životni temelj je i nesmetana mogućnost
objave komentara neutemeljenoga na
logici i znanju, poput ovoga kojega sam ovdje razčlanio.
Popodne sam prošetao do kraja Velikoga Zatona i prešao
u oba smjera 15 km za nešto manje od 4 ure, što mojim godinama može služiti na
čast. Prvi put sam nešto pojeo nakon 8 ura uvečer, ali sutra ujutro kad se
budem vagao, sigurno opet neću biti zadovoljan.
petak,
30. travnja 2021.
Kako sam pošao spavati u 4 ure, ustao sam se malo iza
podne. Umio sam se s hladnom vodom i iz nosa mi je počela jako curiti krv. Zazvao
sam Marianu. Stisnuo sam nos prstima, pa legnuo u postelju na ledja.
Mariana je nazvala žurnu pomoć. Brzo su došli.
Liečnica Sanja Savin, kojoj sam bio profesor u Gimnaziji, izmjerila mi je tlak.
Bio je 220, ali malo nakon toga 180. Bradati bolničar od čije majke smo kupili
pola zemljišta izpod naše kuće, stisnuo mi je nos. Nakon nekoga vriemena krv je
prestala, oni su otišli. Objedovao sam i sve se činilo u redu. Marko mi je
donio tlakomjer, a u 17 ura mi je opet počela teći krv. Opet smo nazvali žurnu
pomoć. Brzo su došli u istomu sastavu, zaustavili mi krv i odveli me u bolnicu.
Tamo mi je krv prestala teći. Izmjerili su mi tlak, izvadili krv i napravili
EKG. Čekao sam dvije ure, pa su me odveli do liečnice za uho grlo nos.
Kad sam sjeo na stolicu, nazvao je liečnicu ravnatelj
Bekić i pozdravio me. Liečnica mi je pogledala u nos i razkrvarila ga, a zatim
na silu nagurala nekakovu tampon traku, što me je silno boljelo. Pokušao sam je
tomu spriečiti jer mi je bilo ludo dirati nos koji nije krvario, ali nisam
intervenirao na vrieme. Rekla mi je da dodjem izvaditi tampon u sliedeći
četvrtak. Liečnica Savin mi je bila rekla kako je krvarenje iz nosa u stvari
osigurač kod visokoga tlaka, jer je to bolje od izljeva krvi u mozak. Ovako sam
ostao bez osigurača. Trebao sam dočekati internista, ali je mlada liečnica
prognozirala, kako će internist doći oko polnoći, pa sam podpisao kako na svoju
odgovornost izlazim iz bolnice. Antun me je odveo k sebi doma na Goricu.
Subota,
1. svibnja 2021.
Kad sam se ujutro ustao nazvao sam Bekića. Složio se
kad sam mu rekao kako sam ostao bez osigurača i kako sam pogriešio što nisam
liečnicu spriečio u divljačkomu guranju tampona u nos i uopće u diranju u nos
iz kojega nije tekla krv. Rekao mi je neka ujutro dodjem k njemu u bolnicu jer
je dežuran.
Nedjelja,
2. svibnja 2021.
Na žurnoj pomoći me mlada cura nije htjela spojiti s
Bekićem, nego me je uputila na glavni ulaz, preko kojega sam nekako došao do
Bekićeva ureda. Nije ga bilo, ali se ubrzo pojavio i odveo me natrag na žurnu pomoć,
gdje su mi stavili krinku, izmjerili mi tlak, opet mi izvadili krv, napravili
EKG. Cieli dan sam čekao internista. Na koncu je oko 18 ura došao internist
Ćokljat i prepisao mi jake tablete za sniženje tlaka, premda sam cieli dan
mjerio tlak s Antunovim tlakomjerom koji je pokazivao vriednosti primjerene
mojim godinama. Izmedju 140 i 160. Naručio me je za 8 dana.
Utorak,
4. svibnja 2021
Nazvao sam Irmu, nakon što sam dva dana redovito
mjerio tlak. Pročitao sam joj vriednosti i rekao koje mi je tablete preporučio
Čokljat. Rekla mi je da su te tablete prejake i naručila me za petak. Pavo
Perić, koji je zamjenik ravnatelja bolnice, dogovorio mi je s liečnikom Baračem
za četvrtak u 8 vadjenje tampona iz nosa. A s onom liečnicom sam bio dogovorio
za 9!
Četvrtak,
6. svibnja 2021.
Barač mi je izvadio tampone za 2 sekunde. Pokušao mi
je još nešto čačkati po nosu, ali sam ga spriečio, jer nije bilo ni kapi
krvarenja. I ona liečnica se pojavila. Zahvalio sam im se i otišao. Marko me
dovezao i odvezao.
Petak,
7. svibnja 2021
Kod Irme je pošla Mariana, jer sam procienio kako mi
je tlak u redu. Prepisala mi je neke blaže tablete za sniženje tlaka, ali sam
odlučio ni njih ne uzimati.
Petak,
15. svibnja 2021.
Kroz proteknulih
9 dana vratio sam se normalnomu životu. Šetam se, vozim samovoz. Jedino
izbjegavam svako uzrujavanje, pa ček ne gledam utakmice. A danas popodne mi je
nos opet prokrvario. Stisnuo sam ga i držao stisnutoga uru vriemena, dok
krvarenje nije prestalo.
Nedjelja,
17. svibnja 2021.
Jutros mi se krvarenje ponovilo, ali manje, jer sam
postao izkusniji u zaustavljanju krvi.
Utorak,
19. svibnja 2021.
Nos mi je prokrvario popodne kad sam se nategnuo kod
kakanja. Ovaj put nos nisam stiskao nego sam na otvor nosnice stavio gazu i
držao je dvije minute. Krv je Hvala Bogu prestala. Hvala dragomu Bogu kojega
stalno molim. Večeras sam gledao utakmicu Chelsea Leister. Gledalište je bilo
trećinom izpunjeno. A u USA su ukinuli krinke za sve ciepljene. Medjutim puno ciepljenih
i dalje nosi krinke! Political correct sheeple!
Četvrtak,
21. svibnja 2021.
Opet isti uzrok krvarenja i još jedna primjena istoga načina
zaustavljanja krvi.
Nedjelja,
24. svibnja 2021.
Bogu dragomu hvala od četvrtka do danas mi nos nije krvario. Ipak nisam otišao na misu i objed povodom Gabrielove prve pričesti. Što zbog straha od krvarenja, a što zbog sviesti kako bi moja nazočnost mogla pokvariti zabavu za dvadesetak Arapovića koji su se okupili na misi i objedu u Orsana. Njima su se pridružili Mariana i Marko.
Glede hrane u stvari sam profitirao. Mariana je s objeda
doniela pečeno meso, patate, rižot i kolače. Ništa nije bilo jestivo.
Nevjerojatno je kako se tako nešto može prodavati. Kuhar je katastrofa. I nitko
nije prigovorio!
Ipak pogodilo me što se prolazeći pored moje kuće
Antun nije sjetio zaustaviti se na 3 minute, kako bi se Gabriel i Antea javili
bolestnomu nonu. A nakon toga su u Orsana proveli s Arapovićima sedam ura!
S Marianom sam pogledao prve 3 pobjedničke pjesme sa
sinoćnje Eurovizije. Postignut je novi negativni rekord u kakvoći pjesama i
izvodjača. Složili smo se kako bi baš svaka od pjesama koje sam objavio na
Youtubeu, pobiedila s lakoćom.